Fižulić: Bez sivih prihoda milijun hrvatskih umirovljenika bilo bi gladno

Goranko Fižulić smatra da je apsolutno logično da velika većina hrvatskih građana ne osjeća utjecaj europskih fondova.

"Hrvatska je u svemu podijeljena, pa je tako podijeljena i oko koristi od europskih fondova, ovdje u daleko većoj mjeri iz jednostavnog i vrlo prozaičnog razloga: oni za veliku količinu građana nisu ni na koji način vidljivi niti oni razumiju da na bilo koji način utječu na njihov standard. Zašto je tome tako? Sama demografska slika Hrvatske nam može kazati: kakve koristi od europskih fondova imaju umirovljenici, kojih je milijun?", kaže pa dodaje:

"Ogromna populacija ni na jedan način ne osjeća blagodati silnog dotoka europskog novca. U Hrvatskoj 20 posto stanovništva zarađuje više od 1400, 1500 eura, 10 posto više od 2000, u grubo. Diskrecijska, kupovna moć počinje u tim okvirima, dakle 80 posto građana, po plaćama, žive od prvog u mjesecu do kraja mjeseca, sve što zarade to i potroše na osnovne životne potrepštine."

Fižulić dodaje kako se upravo tu nalazi nerazmjer između retorike određenih političara i socijalne realnosti građana.

"Oni ne samo da ne mogu uživati u diskrecijskoj potrošnji, ne mogu uštedjeti, oni teško nalaze pokriće za svakodnevne potrebe. To nerazumijevanje da velika većina građana živi na taj načinje osnovni je problem percepcije premijera, ili bilo koga u hrvatskoj politici, koji tako docira hrvatskim građanima", kaže.

Dodaje kako su posebno ugroženi - umirovljenici.

"Bez sivih prihoda, rentijerstva, solidarnosti onih koji rade u Europi i šalju novac svojim obiteljima, prije spomenutih milijun hrvatskih umirovljenika bilo bi gladno. Živjeti s 500, 600 eura baš svaki mjesec bez kopanja po kantama je baš teško. Mi nemamo jasnu socijalnu sliku Hrvatske u mnogim elementima. Ogromna je razlika u standardu između Zagreba i uskog obalnog dijela. Hrvatska je mala zemlja, ali ima ogromne regionalne razlike u razvoju, u stilu i načinu života, u prihodima."

Štoviše, Fižulić smatra da inflacija proizvodi razlike između građana te da neminovno dovodi do novih podjela:

"U svakoj inflaciji postoje žrtve i dobitnici. Ako ste na strani onih koji mogu prodavati skuplje proizvode i usluge, a kao alibi za to navoditi inflaciju, ako ste se u toj poziciji našli bilo zbog tržišta, bilo zbog monopolne ili mikromonopolne pozicije, onda je inflacija na vašoj strani. Ali ako jedino na što možete trošiti su stan i hrana, a ti troškovi rastu, onda je za vas inflacija prvi životni problem s kojim se susrećete", kaže Fižulić.